Goran Korunović: GOSTI
Ako na mestu gde ste prvi put ugledali život, vidite previše smrti za jedan grad živih, može vam se učiniti, nisu retka i takva iskustva, da je to previše života u svetu smrti. Originalni brevijar za ovo jezivo putovanje, sa zbornikom korisnih stihova za opštenje sa najvećom od svih tajni, nalazi se u novoj knjizi pesnika i književnog kritičara Gorana Korunovića. “Male novine” donose kratki izbor iz rukopisa njegove zbirke GOSTOPRIMSTVA, koja uskoro izlazi u izdanju Trećeg Trga kao jedna od najpotresnijih pesničkih knjiga naše novije književnosti.
Goran Korunović
IZBOR IZ KNJIGE “GOSTOPRIMSTVA”
1.
ukoliko ti se učini
da si u gradu ugledao
preminulu dragu osobu
prosedo očevo teme
ili povijen bratov hod
u gužvi na bulevaru
nemoj imati dilemu
nije reč o utvarama nepoznatog sveta
to su zaista oni
samo što nećeš lako uspeti
da ponovo spustiš dlanove
u njihove nežive ruke
jer mrtvi znaju da ponovni
susret sa njima
možda neće imati i svoj rastanak
zato uglavnom priđu dovoljno blizu
da ih možeš pratiti
kroz jutarnju gužvu
izbledele i stvarne
pre nego što ti brižno i diskretno
mahnu pri ulasku u autobus
jer u ovom svetu
niko ne pruža sigurnost
koliko mrtvi
2.
moraš upoznati nekog od preminulih
ko je još za života bio lišen
vrline hodanja govora pogleda
i ko se i u smrti ne oslanja sa pouzdanjem
na svoja čula
ili nekog mrtvog mladića
koji uporno ostaje
van razuma i zdrave svesti
njihova iskustva dragocena su za nas neumrle
i dok mir ne napusti sve što možeš
da vidiš čuješ ili dodirneš
svako uzdizanje života
ništavno je pred njihovim slavljenjem smrti
kao u kakvoj šali o invalidima
oni istrajavaju u svojoj izdržljivosti
dokazujući da za sreću
nisu potrebni ni telo ni razum
ni sam život
3.
kao i među živima
i među mrtvima već dugo
nisu popularna pitanja o bogu
suvišne su reči o nečemu
što se već predugo ispostavlja kao priča
osmišljena od stranaca koji nas
nikada nisu poznavali
otud verovatno i to komično
mimoilaženje
dok živi pišu kako bog odavno
obitava samo
među preminulima
mrtvi ne gaje sumnju u to
da bog pripada
isključivo živima
4.
možda se i ne podrazumeva olako
razlučiti grad živih od
naselja mrtvih
osim što iz vozila u prolazu
na ulici varošice u koju si pristigao
možeš ugledati nekog nalik
preminulom poznaniku
ništa drugo ne odaje primetnu razliku
raskrsnice slične onima u rodnom mestu
arhitektura nestalih i novih vremena
račvanja puteva na ulazu i izlazu iz grada
zato dok budeš putovao kroz
kragujevac vukovar segedin
hamburg briž
ili se privremeno zaustavljao
u naselju blizu moskve ili glazgova
strpljivo osmotri oko sebe i zapitaj se
koliko se to mesto
razlikuje od polazišta
u kom si prvi put
ugledao svet
5.
nisu retka i takva iskustva
dok te osvaja san
uz njihanje tramvaja
učini ti se pri gašenju svesti
da je tvoj grad naselje mrtvih
možda je povod
neprirodan neljudski hod
žene na pešačkom prelazu
ili nepomična zloslutna ljudska
figura na uglu
tada verovatno tražiš
kao spasonosnu potporu
nesumnjive znake života
zvuk ljuljaške u letnjem parku
nasmejane ljude u razgovoru
neminovno otkucavanje vena
mada se i tada
poput životinje koja oponaša
sopstvenu smrt
potkrade misao
da je to previše života
za jedan grad mrtvih
Goran Korunović, rodjen 1978, radi kao saradnik u nastavi na predmetu Južnoslovenska komparatistika, na Katedri za Srpsku književnost sa juznoslovenskim književnostima, na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavljuje naučne radove, poeziju, i knjizevnu kritiku. Uskoro izlazi iz štampe zbirka pesama “Reka kaiševa”. Autor je Malih novina od januara 2010.
Objavile: Male novine | 9. 02. 2011.
Na prvi pogled, ovo mi deluje kao odlična poezija! Go force, Gorane!
Hej, ove pesme su prelepe. Odavno me nije neka savremena pesma ovako dotakla. Nadam se da ću uskoro imati zbirku u rukama. Konačno mogu napisati Pesnik velikim slovima!