Berislav Blagojević: ŠTA JE BILO SA PRIČOM?

U kritičkom osvrtu na književnu scenu, banjalučki pripovedač Berislav Blagojević postavlja pitanje koje dugo nismo čuli glasno, a koje zadire u jedan od osnovnih problema savremene produkcije – šta se dogodilo sa pričom?

Berislav Blagojević
Šta se dogodilo s pričom?

Mjesecima nas bombarduju polemikama o (ne)kvalitetu savremene produkcije romana, o tome kakvi bi se romani trebali pisati, o stranputicama romanopisaca i njihovih djela. U nedjeljnicima, dnevnim novinama, časopisima, kolumnama, komentarima, na portalima i blogovima desetine stručnjaka, književnika i literarnih entuzijasta i zaljubljenika raspravlja o tome i pita se kuda to ide savremeni roman.

Ne mogu da kažem da sam indiferentan na sve to, ali čitava ta halabuka mi je pomalo dosadila, što zbog konstantnog vrtenja u krug, što zbog nedostatka konstruktivnih i jasnih zaključaka i rješenja. Djelomično možda i zbog toga što postoje i neka druga pitanja kojima vrijedi posvetiti pažnju. Jedno od njih je kratka priča, ili pripovijetka, svejedno.

Šta se dogodilo s pričom? Paradoks je da danas (više nego ikada ranije) postoji na stotine konkursa za kratku priču, ali se one gotovo ne štampaju. Izuzmemo li zbornike i izdanja nastala povodom nekog od konkursa, priče se kao zasebne knjige zaista publikuju veoma rijetko. Iz ličnog iskustva i iskustava prijatelja-skribomana znam da velika većina izdavača odbija da štampa knjige priča. Izuzetak ponekad čine antologijska i/ili prevedena izdanja. Zašto je to tako? Da li je roman u tolikoj mjeri superiorniji? Da li zato što ne postoji interes za kratku priču?

Moj bi odgovor bio jasan – ne. Štaviše, smatram da je kratka forma mnogo privlačnija mlađoj čitalačkoj publici i prilagođenija modernom, brzom načinu života. Međutim, pomenuta polemika i uporno isticanje kritičara i teoretičara da je ovo „vrijeme romana“ nikako ne doprinosi afirmaciji kratke priče. Kako sada stvari stoje, ona će i dalje biti na marginama ovdašnje književnosti. O tome se ćuti. Ali se neprestano pominje nezadovoljstvo kritičara povodom kvalitete romana pristiglih na NINov konkurs. Njih 140. Bio bih presrećan kada bi štampanih zbirki pripovijedaka bilo upola manje. Pa da malo dosađujemo čitaocima o kvalitetu i trendovima savremene kratke priče.

Bilo bi dobro i da se podsjetimo brojnih domaćih i stranih velikana kratke priče. Znate ih vi vrlo dobro, nema potrebe da ih pominjem. Samo, trebamo biti svjesni i toga da ih ne bismo nikada upoznali da su njihovi izdavači (gdjegod i kadgod) bili rigidni kao danas ovdašnji.

Berislav Blagojević je rođen 1979. godine u Slavonskom Brodu. Magistar geografskih nauka. Objavljene knjige: „Lamentacija po Sofroniju“ (kratka proza, 2005) i „Trebao sam biti riječ“ (poezija, 2005) i “Ja, revolucionar i druge priče” (Ars libri, 2010) Priče i pjesme objavljivao u brojnim regionalnim časopisima. Zastupljen je i u nekoliko zbornika. Objavljuje zapažen blog. Nagrađen na međunarodnom konkursu „Sea of Words“ (Barcelona, 2009). Živi i radi u Banjaluci. Autor je Malih novina od marta 2010.


Objavile: Male novine | 2. 03. 2011.

2 komentara
Posaljite komentar »

  1. Slažem se, ali izgleda da svi prate “trend” ma koliko je to iracionalno.

  2. Živele kratke priče! Ja sam njihov veliki pristalica. Poslao sam Vam jednu, u redakciju, završih je juče uveče…

Posaljite komentar


eight − 2 =